Testiranje urina je dragocjeno u medicinskoj dijagnozi, skriningu lijekova i forenzičkim istraživanjima, ali krivotvorenje uzorka može utjecati na točnost rezultata. Stoga je identifikacija krivotvorenja urina ključna za osiguranje pouzdanosti testa.
Uobičajene metode falsifikovanja
Falsifikovanje urina obično uključuje razrjeđivanje, dodavanje kemikalija ili zamjenu uzorka. Razrjeđivanje uključuje smanjenje koncentracije ciljne tvari pijenjem velikih količina vode; hemijsko falsifikovanje uključuje dodavanje agenasa kao što su izbeljivač, octena kiselina ili so da bi ometali test; a zamjena uzorka može uključivati upotrebu životinjskog urina, sintetičkog urina ili biljnih ekstrakata.
Metode identifikacije
1. Fizički pregled: Posmatrajte izgled urina. Normalan urin treba da bude svetlo žut i providan. Nenormalna boja (npr. pretamna ili presvijetla), zamućenost ili prisustvo sedimenta mogu ukazivati na falsifikovanje. Neobični mirisi (npr. oštar hemijski miris) su takođe sumnjivi znakovi.
2. Hemijsko testiranje: Test trake se koriste za mjerenje pH, specifične težine i specifičnih hemikalija. Normalan pH urina je obično između 4,5 i 8,0, a specifična težina je između 1,003 i 1,030. Ekstremne pH vrijednosti (npr. previsoke ili preniske) ili abnormalna specifična težina (npr. zbog prekomjernog razrjeđivanja) mogu ukazivati na falsifikovanje. Dodatno, ispitivanje urina na konzervanse (npr. formaldehid, nitrite) ili neobične hemijske ostatke (npr. izbjeljivač) može pružiti dodatnu potvrdu.
3. Analiza biomarkera: Analizira prirodne komponente urina kao što su kreatinin, dušik uree i elektroliti. Nizak nivo kreatinina (<20 mg/dL) may indicate overdilution or substitution of urine. An abnormal urea nitrogen to creatinine ratio can also be indicative.
4. Izotopska i spektroskopska analiza: Napredne tehnike kao što su masena spektrometrija ili infracrvena spektroskopija mogu otkriti tragove preljubih tvari u urinu, kao što su ne-metaboliti u sintetičkom urinu.
Testiranje krivotvorenja urina zahtijeva kombinaciju fizičkog posmatranja, hemijske analize i procjene biomarkera. Laboratorije treba da uspostave rigorozne procedure prihvatanja uzoraka i testiranja, uključujući više tehnika kako bi se poboljšala tačnost identifikacije i osigurala pouzdanost rezultata ispitivanja.